Konačno, konačno, konačno... nakon skoro dva mjeseca doznajem da sam ok, da mi nije ništa, da je neka budala u Osijeku kamo je putovao moj nalaz na analizu napravio/la kardinalnu grešku zbog koje sam noćima plakala u očaju misleći da su mi dani odbrojani. Ali, tko ih šiša, neka ih voda nosi. Danas imam razlog za slavlje, slavim dar života. Neprocjenjiv, ogroman, prelijep. Nalazi su ponovljeni, imam crno na bijelo - zdrava sam. To sam duboko u sebi i osjećala. Doista, mi posjedujemo snagu uvida u sebi i treba samo vjerovati tom unutarnjem glasu i opustiti se. Ljubim vas, cmoook!
